U petak 26.02.2021. otvorili smo izložbu likovnih radova mladih umjetnika Nike Šušnjara i Luke Bogojevića u prostoru Društvenog centra u sklopu ustanove Sportski objekti Vukovar. Društveni centar nastao je rekonstrukcijom i adaptacijom prostora u skopu projekta „Za jedno-ZAJEDNO!“.

Nika&Luka naziv je izložbe na kojoj smo imali priliku vidjeti talent mladih slavonskih umjetnika, ali i izražene suprotnosti umjetničkih pravaca i njihovih tvoraca. Izložbu bi stoga bilo najbolje opisati kao izložbu suprotnosti koje su u konačnici stvorile fuziju mladenačkog idealizma i želje za izričajem koji utjelovljuje Nika i ulaska mladih u praktičan svijet odraslih koji nam predstavlja Luka.

Povodom toga donosimo razgovor sa umjetnicima.

Nika

Nika Šušnjara dolazi iz Cerića, sela pokraj Vinkovaca, a učenica je Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Osijeku, smjer grafički dizajner. Ima 17 godina i skromno kaže da je sretna kada može podijeliti svoje radove s drugima. Luka ju opisuje kao njegovu potpunu suprotnost koja je svijetla i pozitivna. Niku ćete vjerovatno pronaći nasmijanu i iskreno oduševljenu svim sitnicama na koje naiđe. Pjeva u bendu koji uglavnom obrađuju covere Arctic Monkeysa. Ona je primjer svestrane i originalne djevojke koja živi umjetnost.

Uz likovni, posjeduje i dar literarnog izričaja što je prepoznala i jedna od njenih  profesorica koja ju prati tokom čitavog stvaralačkog puta,  te je Nika tako 2018. izdala oko petnaestak pjesama u zbirci Trag duše u dijelu Knjiga u knjizi. Ona svoje stvaranje opisuje kao hvatanje trenutka koji prenosi na papir kako ga nikada ne bi izgubila.  Kako nije nikada pokušavala pisati, crtati ili slikati sa mišlju da bi to netko čitao ili gledao, ovom izložbom je probila led i tremu koju je imala zbog osjećaja koji je imala dok netko -Samo tako čita njene misli-.

Izložba Nikinih radova bila je podijeljena u cjeline; tako smo imali priliku vidjeti njen najosobniji rad, cjelinu "Ništa i koješta" u kojemu je najviše izložila sebe i svoje osjećaje –To mi je kao nekakav ispušni ventil s kojim mi je lakše postojati, kad to tako izbacim. Bilo mi je jako ranjivo na dobar način što su ljudi to gledali- a gledali su čovjeka koji je protagonist stripa, odnosno reprezentacija svih nas koji radimo „nešto loše“ pa je shvatila –Ako svi to radimo, to i nije toliko strašno. Svi postojimo, svi možemo biti sretni iako jesmo taj čovjek- čovjek koji griješi.

Cjelina "Misli", koju smo imali priliku vidjeti su kolekcija radova onoga što joj je tada bilo na pameti -Kolaž i tuš pomažu mi brzo i efektivno izraziti misao ili stanje, koje onda ostavljam na radu i prelazim na nešto novo. S obzirom na naziv, poprilično su čist pogled na moje misli- govori Nika.

Cjelina "Priča iz kanalizacije" bila je jako popularna kod djece koja su posjetila izložbu. Priča prikazuje rozog štakora koji je drugačiji od ostalih koji su bijeli, te se odluči prebojati u bijelo da se uklopi, međutim onda upozna plavoga štakora koji mu pokazuje da nije sam.  -Vjerujem da rozi štakor poistovjećuje bilo kakve razlike za koje mislimo da su prisutne. Ovim kratkim stripom htjela sam svima koji čitaju reći da bezuvjetno nisu sami- kaže Nika.

Najdraži dio izložbe bila je za nju komunikacija upravo sa djecom koja su posjetila izložbu i koja su joj persirali što je jednoj sedamnaestogodišnjakinji bilo izrazito neobično, ali joj je bilo jako drago vidjeti koliko su djeca bila zapravo zinteresirana. Djevojčice su ju najviše ispitivale za rad "Prvi čin" koji prikazuje negativan utjecaj medija od malih nogu -Ovaj rad je strašan, a zašto je strašan?-  upitala ju je Ester, djevojčica od 7 godina. Tako je Nika shvatila da je uspjela na papir prenijeti svoje misli i svoju želju da rad zapravo i bude strašan baš poput utjecaja medija na mlade.

Nika ističe kako njena škola u Osijeku ima jako velik utjecaj na nju, i za koju kaže -Genijalna je!- profesori su susretljivi i -Ako netko želi dodatno raditi oni će se potruditi pronaći priliku za svakog učenika-. Izdvaja profesora koji vodi strip grupu, profesora geografije i profesoricu koja predaje plastično oblikovanje; koja je za zainteresirane za rad na lončarskom kolu organizirala radionicu na akademiji na odjelu kiparstva gdje su Nika i njena prijateljica sa studentima akademije izrađivale reljef, a to iskustvo jako cijeni. Drago joj je što je ondje okružena angažiranim ljudima te ističe kako ima jako puno različitih mogućnosti. Primjerice, sudjelovala je u projektu „Osloni se na dječja prava“ u sklopu kojega je izlagala radove na velikoj izložbi u suradnji sa Kućom dječjih prava iz Zagreba.
Za vrijeme tjedna mozga imala je priliku slušati profesoricu sa fakulteta koja im je držala predavanje o tome kako mozak funkcionira u stanju straha, što je u biti utjecalo dosta na njene radove i shvaćanje ljudskog ponašanja,a  posebice ju je motiviralo na njen eksperimentalni rad Strah u kojemu je napravila ono čega se najviše bojala dok slika- da ošteti platno, te je tako probila platno iglom, stvorila određenu teksturu i istovremeno se riješila svog straha.

"Strah"

Nika kaže da ju budućnost plaši, te da bi voljela upisati akademiju. Ne može se definitivno odlučiti za jedan određeni smjer, jer joj se toliko toga sviđa i boji se da ne pogriješi u izboru, ali u jedno je sigurna-Budućnost će biti u umjetnosti!-

Luka

Luka Bogojević učenik je Tehničke škole Nikole Tesle, smjer računalni tehničar. Ima 18 godina i posjeduje ozbiljnost dvostuko starijeg mladića. Kaže da, iako je ekstrovert, nije navikao da ga ljudi hvale pa mu je zbog toga bilo na izložbi neugodno slušati pohvale, što stranaca, što prijatelja. Puno njemu bliskih ljudi nije niti znalo za njegov talent sve dok ih nije pozvao na izložbu! A sve je počelo rođendanom njegove djevojke. Naime, nije imao novaca da joj kupi poklon pa joj je odlučio poklon izraditi sam. Tada je shvatio kako ima talent koji može unovčiti i od kojega može imati koristi.
Luka ne traži priznanje za svoj rad, niti ga smatra umjetnošću; oduvijek je želio raditi i zarađivati pa je zato počeo i češće crtati. Kaže da nije inspirirajući umjetnik i da njegovi radovi nemaju priču te kako svatko može napraviti ono što on radi na što Nika odgovara -Može svatko ali zašto onda nije?-  Nika za Lukine radove kaže da su -jako dobro grafički riješeni i ne mora svaki rad imati neko dublje značenje da bi bio dobar- nastavlja ona. Lukina skromnost potječe njegovog idealiziranja umjetnosti, no Nika se nadovezuje da svaki umjetnik od svojih radova ima uvijek neku korist, bila ona ili ne bila materijalna.

Lukina izložba "Opravdani petak" dobila je ime u zadnji čas kada je shvatio da zbog postavljanja izložbe ima opravdane izostanke toga dana.
Luka na nekonvencionalan način crta portrete; koristi digitalne medije te manipulira fotografijom koju obrađuje kako bi dobio zapravo oko 7 različitih fotografija koje on objedini u jedan umjetnički rad. Tako istražuje svijetlo i sjenu i izvlači ono najbolje od njih.  Kao jednu stresnu zanimljivost prilikom crtanja navodi situaciju u kojoj je završavao rad po narudžbi za profesora i baš u trenutku u kojemu je bio gotov se marker razlio po čitavom radu te je morao sve crtati ponovno –Nisam ni znao da se marker može toliko razliti- kaže Luka.

Luka je zaljubljenik u povijest, posebice grčku mitologiju i Prvi i Drugi svjetski rat, također je ljubitelj filma, te je jednom prilikom sa par prijatelja za potrebe projekta "EU and me" snimio film "Velike patnje mladoga Luke" koji je sudjelovao na raznim natjecanjima i kojim su za cijeli razred koji nije sudjelovao u projektu osigurali vrijedne nagrade.
Na izložbi su Lukini radovi jednog posjetitelja podsjetili na Andyja Warhola, a tko zna možda i nije daleko od toga jer Luka planira usavršiti znanje u photoshopu te izrađivati postere i plakate. Volio bi se baviti digitalnom umjetnošću u budućnosti.
-Dok je Nika crtala stvari koje se odnose na socijalnu strukturu društva i život općenito ja sam crtao Jurgena Kloppa, i dobro sam ga nacrtao!- zaključuje Luka.

Izložba je provedena u sklopu projekta "Za jedno- Zajedno" UP. 04.2.1.07.0063, sufinanciranog iz sredstava Europske unije iz Europskog socijalnog fonda u financijskom razdoblju 2014_2020 u okviru poziva "Prostori sudjelovanja" - razvoj programa revitalizacije prostora u javnom vlasništvu kroz partnerstvo OCD- a i lokalne zajednice, te uz sufinanciranje iz Državnog proračuna na poziciji Ureda za udruge.