Na Vukovarsku glazbenu scenu stupio je novi mladi blues rock bend Trag. Svoj doprinos kulturi i glazbi gradu Vukovaru, ali i dalje, započinju pjesmom „Djeca sa zvijezda“, a dana 26.03.2021. izdaju svoju drugu pjesmu "Hoću da živim i pjevam glasno" povodom čega vam predstavljamo Trag!
Povodom započinjanja njihova glazbenog putovanja donosimo vam razgovor s frontmenom benda- Dimitrijem.
Nakon što upoznate Dimitrija naprosto ga morate zavoljeti! Taj mladi čovjek od samo 17 godina ima nevjerojatnu životnu filozofiju prema kojoj bazira svoje postojanje i djelovanje, a dio refrena „Djece sa zvijezda“ daje dobar uvid u istu;
„Jer kada dođu nova djeca sa zvijezda Ostat će samo one duše čiste
Jer kada dođu nova djeca sa zvijezda Dobrota će naći svoje utočište“
Rijetko tko na pitanje o vlastitoj motivaciji i cilju, kao Dimitrije odgovara tako iskreno, direktno i nesvakidašnje za tako mladog čovjeka- biti dobar čovjek glavni mu je cilj, a motivacija želja da što više ostvari taj cilj i iskoristi svoj talent kako bi pomogao drugima. Ljubav je također nešto što ga motivira i to mu je jedna od najbitnijih stvari u životu. Zato će slijedeći album biti posvećen ljubavi te ćemo imati priliku čuti kako zvuči Trag inspiriran ljubavlju.
Nakon što je završio u bolnici sa gotovo fatalnim ishodom počeo je pisati pjesme, kaže da je taj događaj sudbina- iz nečeg toliko lošeg je izašlo nešto toliko dobro.
Govori nam kako je upravo tog jutra dok se pripremao za gostovanje na radiju i za ovaj intervju napisao uz kavu pjesmu o radnicima „Kostiju trans“.
„Umjetnici bi trebali više obraćati pažnju na socijalne teme“ kaže Dimitrije. Cilj mu je sa prvim albumom dobiti publiku koja razumije socijalnu tematiku, no smatra da će u ovome kraju njegova poruka teško doprijeti do ljudi. Smatra da radnici o kojima pjeva i piše vole nakon napornog dana na poslu doći kući i opustiti se uz narodnu muziku, te se složimo kako je to zapravo paradoksalno, ali bi bio iznimno sretan kada bi radnici i svaki čovjek shvatili njegovu poruku o jednakosti i vrijednosti svakog čovjeka ponaosob. Želi svoju poruku kroz muziku približiti malom čovjeku: „Ti ljudi trebaju čuti da netko o njima misli, da netko za njih zna i prepoznaje ono što oni rade.“ Dimitrije bi volio svojom glazbom utjecati na „male ljude“, ljude koji sve manje imaju vjere u sebe. Želi ih motivirati, potaknuti ih i vratiti im vjeru u sebe jer su „mali ljudi“ kičma sistema, a nametnuto im je da su nebitni. Zato je i ime benda upravo Trag jer : „Svaki taj mali nebitni čovjek ostavi neki trag iza sebe jer je bitan, to je nečiji ljudski život i nitko nema pravo degradirati ga.“ Dimitrije pokušava rješiti srž problema ljudi koji niti ne shvaćaju koliko ih se iskorištava i koliko cijeli sistem ovisi o njima te im pokušava svojom muzikom i filozofijom vratiti samopoštovanje.
Dimitrije se ne voli žaliti- voli mijenjati, proaktivan je, ima ideje, te smatra da se ljudi generalno trebaju više fokusirati na konkretnu akciju i ne prepuštati se negativnom razmišljanju. Smatra da među ljidima danas nedostaje iskrenosti i dubine, ljubavi i topline. Volio bi da hodajući ulicom ne mora nositi „masku“ i skrivati svoje emocije te mi govori da kao mlada osoba ne dobiva od svojih sugrađana ono što svi zapravo i očekujemo-dobrotu, suosjećanje i oslonac. Zato želi-ne da ljudi slušaju Trag, nego da ČUJU poruku koju prenose svojim tekstovima.
-„Doprinosim na način najbolji mogući na koji znam, radim to što radim najbolje što mogu, ostavljam nešto za kulturu, za umjetnost ovoj zemlji.“ Dečki iz benda dijele Dimitrijev svjetonazor, kaže da su se zbog toga i spojili.
Dimitrije nam otkriva nam kako je nastao Trag. Započinje pričom o Kristijanu s kojim ima puno toga zajedničkoga. Kristijan predaje u gimanziji koju Dimitrije pohađa, a upoznali su se u školi. Dok je Dimitrije pjevao „Daire“ od Smaka u jednoj učionici, Kristijan je prolazio hodnikom i zastao začuđen time da netko može vokalno izvesti takvu pjesmu, na što je sjeo za klavijature i počeo svirati, a ostalo je povijest.
Pokretanje benda činilo se kao logičan potez Kristijana, nastavnika glazbenog i učenika Dimitrija nakon što su shvatili kako obojica posjeduju glazbeni talent i vole sličnu glazbu.
Dimitrije je svoje glazbeno putovanje u smjeru rocka započeo akustičnom gitarom, a električnu svira tek godinu dana, kaže da se dosta razlikuje od akustične, ali da mu za komponiranje savršeno odgovara. Dimitrije smišlja sve instrumentale koje možete čuti u njihovim pjesmama, on je zaslužan za melodiju pjesme.
Tokom godine dana priključio im se Luka na bas gitari i nedavno Nikola na bubnjevima.
„Volim raditi s ljudima koji razumiju alternativu.“-nastavlja kako Nikola ima iskustva i mada je s bendom jako kratko s njim su dobili super sound, i oštrinu. Dimitrije jako cijeni Nikolino iskustvo i činjenicu što mu ne mora objašnjavati što želi: „On samo upadne u svirku i odlično se uklopi“ što mu daje osjećaj kao da je Nikola s njima već dugo.
Na glazbi pjesme "Djeca sa zvijezda" radili su Dimitrije Vladić(frontmen grupe) i Kristijan Pašnjak (klavijature).
Pored snažnih gitara (D. Vladić) i bass gitare (Luka Bosić) uz čvrsti punk ritam na bubnju (Nikola Ćurčić/ Sveti Melodije) pjesmom pružaju energiju i vibraciju koja podsjeća na stari zvuk ex-yu bendova i početak novog vala. Saxofon i klavijature u njihovim aranžmanima doprinose melodičnosti i dinamici pjesme.
Prvim albumom nastojali su dobiti zvuk svojstven Tragu, zvuk koji ih razlikuje od ostalih i kojim će biti lako prepoznatljivi.>
Na linku poslušajte njihovu prvu stvar Djeca za zvijezda!
Zanimalo nas je kako je biti glazbenik u ovom dijelu Hrvatske, a u odgovorima nam se pridružio i Kristijan.
On je živio u Zagrebu sedam godina pa je dolazk u Vukovaru za njega bio velika promjena. Nije siguran koliko dugo želi ovdje ostati, ali mu se sviđaju ljudi, energija i njihova volja da se napravi nešto korisno.
Dimitrije kaže da je teško, pogotovo za autorski rad zato što nije lako biti uspješan s obzirom da se sve vrti oko novca ali misli da je najvažnija stvar u životu raditi ono što voliš i nadati se da će ljudi to prepoznati.
Kristijanov omiljeni glazbeni žanr je rock, a najdraži bendovi: Led Zappelin, Deep Purple i Queen. Oni su mu inspiracija ali također sluša i druge žanrove. Kaže da je glazba uvijek bila dio njegovog života i sada kada je u bendu, njegova strast prema glazbi je još veća.
Dimitrije voli vokale Tife i Bareta, a omiljeni bendovi su mu Partibrejkersi, EKV, Majke, Smak i uglavnom strani Blues glazbenici, te izdvaja i Pink Floyd kao jedan od dražih bendova.
Na pitanje jesu li u početku imali tremu Kristijan odgovara: „ U početku, kada sam bio dijete i kada smo svirali klasičnu glazbu na klaviru, osjećao sam pritisak ali tijekom godina je taj osjećaj nestao. Kada sviram sa drugim ljudima, uživam i tu nema straha“.
„ Ne, nikada nisam imao problem sa tremom na sceni. Uvijek sam se osjećao prirodno na bini i kao da sam ja- ja. Volim adrenalin i emociju koju mi ta bina i publika uzvraćaju“- samouvjereno će Dimitrije.
Za 5 godina Kristijan bi volio biti iskusniji i uspješniji u glazbi, također želi otvoriti svoj glazbeni studio i raditi s drugim glazbenicima.
Dimitrije za budućnost nema velika očekivanja, ide korak po korak i vidjet će gdje će ga to dovesti.
U skorašnjoj budućnosti bi voljeli imati koncerte i nastupati na glazbenom festivalu. Također voljeli bi proširiti kulturno-glazbenu priču u Vukovaru i okupiti što više istomišljenika za buduće suradnje.
„Neke stvari se ne mogu kupiti, neke stvari su čisto duša i srce.“-nastavlja Dimitrije o planovima za glazbenu budućnost, te kako od svoje ideje neće odustati niti se voditi korišću.
Dimitrije nam opisuje svoje iskustvo dosadašnjih svirki s bendom; svirali su po kafićima u Osijeku, Vinkovcima i Vukovaru, kaže da se izgubi u glazbi te mu je svejedno svira li pred 3 ili 3000 ljudi. Svoj prvi koncert imat će za Vukovart gdje će svirati covere stranih i domaćih izvođača te će ubaciti i autorske stvari kroz nastup pa ćemo po prvi put imati priliku čuti njihov album koji izlazi uskoro!
Obožava scenu i nastupe uživo gdje se može povezati s publikom: „Moja odgovornost je pridonijeti kulturi moga grada i nadam se da će ljudi to prepoznati. Nadam se da postoji publika koja će nas razumjeti, jer imamo dobru poruku.“
„Želim stvarati umjetnost za ovaj grad i ovu državu i nadam se da ćemo naići samo na podršku od vladajućih struktura kako ne bi morao ići dalje.“ Nastavlja u pomalo razočaranom tonu napominjući kako do sada nije naišao na očekivanu podršku, no bez obzira na to, Dimitrije će dati sve od sebe kako bi ostvario svoju plemenitu ideju.
Od Traga možemo očekivati u budućnosti različite i zanimljive aranžmane kao i duboke tekstove koji nikoga neće ostaviti ravnodušnima... Na kraju "Uživajmo u dobroj muzici, pošaljimo pozitivnu poruku, širimo dobru energiju i ljubav koliko god mali ljudi bili, zajedno ostavimo trag!" njihova je poruka za vas.
Svi se trebamo ugledati na dečke iz Traga koji u vrijeme cinizma, sarkazma i ostalih niskih načina ophođenja prema svijetu pokazuju pravu emociju koju pretaču u glazbu.
„Malim koracima se mijenja svijet.“ Kaže Dimitrije za sebe da je idealista, a mi se nadamo da će nakon 10, 15 godina ponovno pročitati ovaj članak sa osmjehom na licu jer je ostao vjeran sebi i svojim principima.
Za kraj poslušajte njihovu energičnu i odličnu stvar Hoću da živim i pjevam glasno!